Nasljeđe Franje Račkog

Ocu hrvatske moderne kritičke historiografije Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti odužila se 4. prosinca svečanom sjednicom na kojoj su sudjelovali ugledni znanstvenici. Prvi predsjednik HAZU-a, kanonik, povjesničar i političar Franjo Rački ove godine obilježava 120. obljetnicu smrti, a svečana sjednica samo je malen prinos neprocjenjivomu kulturno-povijesnomu radu kojim je Rački zadužio čitavu hrvatsku kulturnu i znanstvenu scenu.

Zvonko Kusić, predsjednik HAZU-a

Fizičke, ali i duhovne temelje današnje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti postavio je Franjo Rački, istaknuo je u pozdravnom govoru za svoga prethodnika akademik Zvonko Kusić. Dvadesetogodišnjim predsjedanjem (1866–1886) – tad mu naime car Franjo Josip nije dao potvrdu pa je nastavio rad kao zamjenik predsjednika, ostavši na toj dužnosti sve do smrti 1894. – na raznim područjima pridonio je oblikovanju hrvatskoga kulturnoga života. Osim što je napisao prvu povijest Bugarske, za što su mu Bugari podignuli spomenik u Sofiji, Rački je pokrenuo publikacije Rad, Ljetopis i Starine, a zaslužan je i za izgradnju Akademijine palače 1880. te za otvaranje Strossmayerove galerije starih majstora 1884. Upravo je sa Strossmayerom osnivač Narodne stranke, a bio je zastupnik u Hrvatskom saboru od 1861. do 1875. Zalagao se za ujedinjenje hrvatskih zemalja u sklopu Habsburške Monarhije, a hrvatsku državnopravnu ideologiju argumentirao je povijesnim izvorima, dodao je Kusić, dokazavši da Hrvatska kao država ima pravni kontinuitet još od vremena narodnih vladara jer je sve kasnije vladare birala sama. O toj temi nastavio je akademik Franjo Šanjek ističući Račkoga kao vrsnoga istraživača hrvatskoga srednjovjekovlja. U knjižnicama i arhivima Rima, Venecije i Beča pronašao je dragocjene izvore za raniju hrvatsku povijest pa je Rački tako prvi nakon Ivana Lučića počeo sustavno istraživati razdoblje narodnih vladara. Svojim djelima a posebno važnim Nutarnjim stanjem Hrvatske prije XII. stoljeća, ističe Šanjek, Rački je dokazao primjerice kako je srednjovjekovna hrvatska država imala svoju dvorsku kancelariju iz koje se sačuvalo 28 vrijednih dokumenata, a ne treba zaboraviti ni kako je uz temeljita istraživanja na Bašćanskoj ploči pridonio i istraživanju Crkve bosanske uvevši za njezine pripadnike u historiografiji termin bogumili.

O djelovanju Franje Račkoga iz perspektive jedne od najvažnijih hrvatskih povjesničarki Mirjane Gross govorio je akademik Petar Strčić, istaknuvši s jedne strane zanimanje koje je pokazivala u djelima Račkoga vezanim uz ideju jugoslavizma: takve su ideje, naslijeđene od iliraca, vodile integraciji hrvatske nacije u južnoslavenskom okviru, koje su se onda postupno s južnoslavenskih pomicale prema hrvatskim nacionalnim interesima. S druge je strane Grossova istaknula u Račkoga ispravnu uporabu vrela, koja nije bila kao u nekih prilagođena političkim htijenjima ili materijalnim interesima.

Dani dr. Franje Račkoga koji će se održati u njegovim rodnim Fužinama nastavit će u obljetničkom tonu osvjetljavati nove spoznaje o tom najmlađem predsjedniku na čelu Akademije u čitavoj hrvatskoj povijesti.